... je li Deus in Machina!!?...
03.02.2010.
Jel' Deus In Machina?

 ... čitam ovih dana zanimljivu knjigu Vilema Flussera - Filozofija fotografije. Citiram: ... aparati su crne kutije (black boxes) koje simuliraju mišljenje u smislu kombinatorike neke igre s brojčano sličnim simbolima, mehanizirajući pritom mišljenje do te mjere da će ljudi ubuduće postajati sve nekompetentniji za mišljenje i sve ga više prepuštati aparatima.  To su znanstvene crne kutije koje tu vrstu mišljenja obavljaju bolje od ljudi, budući da se bolje (brže i sa manje pogrešaka) od njih igraju s brojčano sličnim simbolima. Čak se i oni aparati koji nisu potpuno automatizirani (oni kojima su ljudi potrebni kao igrači i funkcionari) bolje igraju i funkcioniraju od ljudi koji su im potrebni...

... je li tek pitanje godina ili čak mjeseci kada će naši fotoaparatčici u cijelosti prestati biti aparatčici i postati vlastodršci, a mi samo sluge, nosači il' malo ljepše šerpe npr.!!? je li samo pitanje vremena kada ćemo biti samo ovlašteni upaliti stroj i uvjetno rečeno "nahraniti svinje i ništa ne dirati" kako je to u vicu o našem negdašnjem sudržavljaninu kojem su namjeniili prozaičnu ulogu astronauta kraj tri simpatične IQ svinjice...

... već vidim kako nas ultimativni manual natjerava da čičak kaišima uvežemo svoje ručice u splet komandi "vlastodršca", koji nam onda metalnim glasom nalaže paljenje u trenutku kad je spreman povesti Svoj brod u novu fotoavanturu... a mi!!? mi ćemo biti osposobljeni samo za osnovne funkcije!!!

... već čujem neke nove USM motore i nove uloge stabilizatora koji će biti opremljeni novim funkcijama... jedni će rekadrirati "šerpine" umjetničke pokušaje kadriranja, a drugi prefokusirati na prednji plan nosačeve zadnje planove... neki će nas impuls-eri bocnuti kad okrenemo svjetlo u sunce, a digitalnim impulsom gurkati asistenta s Lastolite-om (ako ih bude!) da preusmjeri sunce u smjeru vlastodrščevih želja... RAW će biti tek mrvica u kolaču mjera i postupaka kojima će se privlačiti novi nosači, nove šerpe koji će im služiti tek u osvajanju novih baznih logora na kojima će se postupak neumitno ponavljati... hoćemo li se uopće radovati tim putovanjima na povratku s kojih ćemo prijateljima radosno pokazivati "naše" (tj. Njegove!) slike!??... pitanje je hoće li Ti strojevi htjeti slikati našu djecu!? hoće li htjeti škljocati na naše kućne ljubimce ili će takve fotke braniti smatrajući ih suvišnima!?... hoće li htjeti stajati na stalku i pejzažirati!?? da, hoće li htjeti ili će se samogasiti anticipirajući našu želju za (po njemu - nepotrebno) dugom ekspozicijom!!?... današnje će kartice biti prevelike - "deus in machina" će probirati i odmah odašiljati u svijet one odabrane, one spremne za daljnju borbu... da, zasigurno nam neće trebati ni taj RAW ni exif informacije - bit će to tek mali podačić koji nikog neće brinuti (jer ionako na njeg' ne mogu utjecati!)... i tako dalje, i tako dalje...

... još da Vam prenesem samo jednu misao našeg V.F-a:

... fotografski aparat nije oruđe, već igračka, a fotograf nije radnik, već igrač: on nije "homo faber" već "homo ludens". S tom razlikom što se fotograf ne igra sa svojom igračkom već protiv nje. On se uvlači u aparata kako bi na svjetlost dana iznio smicalice koje se ondje kriju. Za razliku od obrtnika kojega okružuju oružja ili radnika koji stoji za strojem, fotograf se nalazi unutar aparata i s njim je isprepleten. To je nova funkcija u kojoj čovjek nije konstanta ni varijabla, već se čovjek i aparat isprepliću u jedinstvo. Stoga je primjereno fotografa nazivati funkcionarom...


... eto, dragi moji "funkcionari i ini inokosni organi" - fotografija i njeni vlastodršci idu dalje... naprijed... a mi - šerpe!? neki će zauvijek ostati na vrhovima ili trajno oboljeti u baznim logorima i nikada neće uspjeti doći do "svoje" fotografije!!? pa možda je tako i u redu, možda je to prirodna futuristička fotoselekcija među onima koji se nisu znali boriti i nositi sa svojim aparatčicima dok su se još dali odgajati!? tko bi gori sad je doli...

... gasim ovaj svoj pisaći stroj (dok još mogu i smijem sam!) uz najljepše želje da ovladamo svojim aparatima kakvi god bili, dok još možemo; da "boga" ne puštamo u stroj i da ga zadržimo u Sebi i ne podliježemo isključivo tehnici i tehnikalijama... nije nam još puno ostalo!?...

Sva prava pridržana // Korištenje ovih fotografija u bilo koje svrhe nije dozvoljeno
All rights reserved // Any use of these photographs is strictly prohibited.
© Vedran Marketić 2010